Terenska istraživanja

Crikvenica (Ad Turres) – lokalitet “Igralište”: keramičarska radionica Seksta Metilija Maksima

Lokalitet Crikvenica Ad Turres – Igralište sustavno se istražuje od 2006. g. Na lokalitetu je ustanovljena rimska keramičarska radionica čiji nam je vlasnik poznat s pečata na tegulama – Sekst Metilije Maksim. Putna postaja Ad Turres koja se spominje u brojnim izvorima, vjerojatno obilježava šire područje crikveničke uvala i njezina neposrednog zaleđa, gdje se po svoj prilici smjestio i posjed Seksta Metilija, njegov saltus, u funkciji kojeg je vjerojatno djelovala i sama keramičarska radionica.
Na području od oko 1880 m2 istražene su četiri peći za keramiku, više radioničih prostora i popratna infrastruktura, dok se originalno protezanje radionice pretpostavlja na oko 6000 m2 uz vjerojatno postojanje lučkih postrojenja. Paralelno uz terenska istraživanja provodi se i obrada nalaza, uglavnom keramičkoga materijala koji je pronađen u radionici kao otpad, odnosno kao neuspjeli proizvodi. S obzirom na obujam od više desetaka tona keramičkoga materijala njegova je obrada ključan dio istraživanja i bila je polazište jednoj doktorskoj disertaciji te nizu znanstvenih radova. Naime, unutar otpadnoga materijala ustanovljen je niz specifičnih oblika karakterističnih za ovu lokalnu radionicu, koji obuhvaćaju kako amfore tako i građevinsku te kućansku keramiku, a posebno se ističu i utezi za tkalački stan.
Ujedno, crikvenička je proizvodnja, kao jedino do sad ustanovljeno proizvodno središte provincije Dalmacije, jedan od temelja projekta RED unutar kojeg se sagledava njezino šire gospodarsko značenje za istočnu obalu Jadrana u razdoblju 1. i 2. st. kako putem analize distribucije, odnosa s uvoznom keramikom, tako i definicijom tehnoloških specifičnosti proizvodnje (sirovina, tehnologija pečenja i sl.). Za potrebe toga tipa analiza uspostavlja se baza podataka (FileMaker) koja će omogućiti prikupljanje i sagledavanje veće količine podataka: od morfoloških karakteristika crikveničkih tipova do arheometrijskih analiza struktura crikveničke keramike.

Lopar (otok Rab) – uvale Podšilo i Mahućina

Na području Lopara ustanovljeno je više lokacija na kojima je utvrđena ili pretpostavljena keramičarska proizvodnja. Prve naznake o postojanju rimske keramičarske proizvodnje dobivene su 2005. g. nakon terenskih pregleda područja uvale Podšilo, gdje su 2009. g. provedena arheološka istraživanja kojima je potvrđeno postojanje jedne, a pretpostavljeno postojanje još nekoliko keramičarskih peći. Zbog snažne erozije koja karakterizira ovo područje ostaci proizvodnih struktura nisu se sačuvali, no istraženu peć svakako valja povezati uz veći ruralni proizvodni kompleks koji je po svoj prilici bio aktivan kroz 3. st. kada se ovdje vjerojatno proizvodila građevinske keramika. Prema naknadnim terenskim pregledima jezgru toga kompleksa valjalo bi smjestiti na lokalitetima Beli Grad ili Podkućine, koji su smješteni sjeverno i zapadno od same uvale.

Druga proizvodna zona ustanovljena na području Lopara smješta se unutar uvale Mahućina, na sjeveroistočnom dijelu poluotoka Sorinj, preko puta loparske luke. Ovdje je ustanovljena veća količina keramičkoga otpada (prepečeni ulomci građevinske keramike, ulomci strukture peći, gorena zemlja) koji se prostire po jugoistočnom obronku te po dnu uvale. Terenskim su pregledom ubicirane moguće pozicije peći, koje su potom ispitane geofizičkom metodom. Mogućnost smještaja barem jedne od pretpostavljenih peći time je potvrđena, iako je ona po svoj prilici vrlo loše sačuvana. Za sad nije moguće potvrditi postojanje drugih radioničkih struktura, iako su u zaleđu uvale ustanovljena ležišta gline.

Ulogu loparskih peći u širem gospodarstvu sjeverne Liburnije, ali i provincije Dalmacije, tek je potrebno ustanoviti kroz analizu proizvoda (definicija tipova i sirovinsko-tehnoloških značajki) ali i samoga smještaja ovih proizvodnih struktura unutar arheološke ali i geološke topografije loparskoga poluotoka, što i jest jedan od ciljeva projekta RED.

Više o provedbi i rezultatima terenskih istraživanja na otoku Rabu:

– Uvala Mahućina

– Uvala Podšilo

Ražanac, Rtina – uvala Plemići

Uvala Plemići, koja se smješta između naselja Rtina i Ljubačke kose, uključena je u projekt RED uslijed nalaza veće količine otpadnoga keramičkoga materijala te slojeva gorene zemelje, luga i gara koji karakteriziraju visoke erodirane profile iznad samoga žala. Do nalaza je došlo slučajno, suradnjom Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i lokalnog stanovništva, nakog čega se pristupilo kopnenim i podmorskim terenskim pregledima. Zahvaljujući preliminarnim rezultatima tih istraživačkih aktivnosti, u kojima su sudjelovali Z. Brusić, M. Ilkić i M. Parica s Odjela za Arheologiju (Unizd), moguće je pretpostaviti kako se na širem prostoru uvale i njezina zaleđa proteže rimski ruralni objekt unutar kojeg se odvijala keramičarska proizvodnja, a koja je, zajedno s možebitnim drugim proizvodima ovaga sklopa, morskim putem distribuirana na širem području sjeverne Dalmacije. Naime, podmorski nalazi dvaju gatova jasno upućuju na postojanje pristanišne infrastrukture unutar uvale.

U sklopu aktivnosti projekta RED provodi se arheometrijska definicija proizvoda keramičarske radionice u uvali Plamiči te potencijalne sirovine. Prema dosadšnjim informacijama u uvali Plemići proizvodile su se amfore i tegule, no mogući su i drugi proizvodi. Dva pečata koji su pronađeni uz ostali keramički otpad i ostale nalaze upućuju na dvije faze – dva različita vlasnika ili dva modela organizacije proizvodnje – čije kronološke značajke tek treba definirati.

Osim toga, na temelju zračnih i satelitskih snimaka analizirano je šire područje uvale kako bi se što jasnije razumio smještaj ovoga kompleska u prirodnom krajoliku.

Daljnjim radovima planira se geofizičko snimanje zaleđa uvale.

Više o provedbi i rezultatima terenskih istraživanja u uvali Plemići:

– Terenski radovi u uvali Plemići